Untitled Document


		BADACSONY 436 m/n, MAĐARSKA
		U pomanjkanju ideja, a i novaca vikend 5-6. kolovoz 2006. odlučili smo provesti u susjednoj Mađarskoj. Istina, brda i nisu nesto posebno visoka, ali u kombinaciji sa kupanjem u termama u poznatom Zalakarosu i kupanjem na Balatonu ideja se činila odličnom. Ako se tome doda činjenica da smo prethodne vikende obilato pohodili Slovenski Triglav i Kamniske alpe te hodanjem od po 13 do 15 sati u komadu ideja se činila jos boljom.
		Dakle, na put smo krenuli u subotu oko podneva. Put do termi u Zalakarosu vodi preko graničnog prelaza Gola i grada Nagykanicze. Ovi naši susjedi zaista znaju iskoristiti svoja prirodna bogatstva. Na svakom koraku neke terme. Grad Zalakaros obiluje krasnim hotelima i stranacima. Uz mađarski svi natpisi su na njemačkom, pa ako slučajno ne govorite mađarski i njemački nadrapali ste poput nas. Dnevna karta za bazene je 1100, odnosno 2200 forinti, ovisno za kakve se tretmane tko odluči. To je jedina stvar koju smo skužili od svih natpisa na bazenu. Nakon 4 sata termalne ljekovite vode pogubavili smo i odlučili da je vrijeme za pokret. Grad Keszthely bio je slijedeće odredište.
		U Keszthely-u se nalazi prekrasan dvorac, čiju priču doduše baš i ne poznajemo, ali evo ga s lijeve strane na slici. Na slici je prikazan sa unutarnje, odnosno dvorišne strane. S obzirom da je već bilo vrijeme večere, a kome se uz dobre mađarske restorane jede špek i paradajz, odlazimo u potragu za restoranom. I nalazimo jedan njam, njam, u kojem se prejedosmo za svega 50 kn po osobi. Spava se pokraj kampa, a ne u kampu, jer štedimo na hrvatsko-planinarski način. A ko im kriv što nemaju planinarske domove. Ustvari, pa nemaju ni planine, pa je to sad malo jasnija činjenica.
		Evo i jutra. Nastavljamo još koji kilometar autom do grada Badascony. U 8 i 15 krećemo put brda. Staza u početku prati vinski put. Zaista je zanimljivo. Vinogradi su ogromni. Za male novce vino se može isprobati, a po želji i kupiti. Ubrzo dolazimo na stazu, koja je više turistička nego planinarska. Dakle, nije teško. Područje sjevernog dijela Balatona proglašeno je nacionalnim parkom 1997. godine. Brdo smo prošetali s lijeva i s desna, pa napred i natrag i obrnutno. Na vrhu, na 436 metara nalazi se piramida. Sa rubnih dijelova brda pogledi su na dolinu Topalka s jedne strane i na Balaton sa druge strane. Šteta što nas cijelim putem prati kišica i izmaglica pa pogledi gube na bistrini, ali kako bi neki rekli Ne daj Bože većg zla!